Trebam li imati tahograf u svom vozilu?

Prije svega da ponovimo, sada i već dugi niz desetljeća, tahografom trebaju biti i jesu već tvornički opremljena sva teretna vozila N2 i N3 kategorije – dakle teretna vozila čija je najveća dopuštena masa (NDM) veća od 3.500 kg i svi autobusi M2 i M3 kategorije – dakle vozila za prijevoz putnika koja imaju više od 9 sjedećih mjesta. 

Tu nema izuzetaka. Postoje izuzeci samo u pogledu vozačke uporabe tahografa, tj. po pravilima EU, pojedine vrste prijevoza, poput javnog gradskog prijevoza putnika, komunalnih službi, mljekara, itd., pod određenim uvjetima ne moraju poštivati propisana pravila o duljini vožnje, pauzama i odmorima nakon vožnje. Ali i takva vozila moraju biti opremljena tahografom i vozači takvih vozila moraju upotrebljavati tahograf na odgovarajući način. 

Ipak, našim vozačima (nije drugačija slika niti u nekim drugim dijelovima EU) manje je poznata činjenica da se odredba o postojanju i upotrebi tahografa odnosi i na ona vozila s priključnim vozilom koja obavljaju komercijalni prijevoz, ako NDM kombinacije takvih vozila (NDM vučnog vozila zbrojena s NDM priključnog vozila) prelazi preko 3.500 kg.

Podatak o najvećoj dopuštenoj masi (NDM) nalazi se na identifikacijskoj pločici. Prva brojka pokazuje NDM od vozila, a druga kolika je NDM skupa vozila (s prikolicom)

Slikovito, u Hrvatskoj postoji desetke tisuća registriranih vozila poput Mercedes-Benz Vito, Volkswagen Transporter, Volkswagen  Amarok, Fiat Ducato, Citroën Jumper, Iveco Daily itd.. Obično ih u žargonu nazivamo „kombijima“, a riječ je o teretnim vozilima čija je NDM najčešće manja od 3.500 kg i koji zbog toga ne moraju biti opremljeni tahografima. 

NDM ovakvih vozila možemo pronaći na prvom mjestu identifikacijske pločice takvih vozila (obično u motornom prostoru ili negdje na okvirima vrata) ili u samoj prometnoj dozvoli (rubrika F1). 

Tamo će za Mercedes-Benz Vito pisati jedna od brojki od 2.600 do 3.430 kg (ovisno o godini proizvodnje i o konstrukcijskim karakteristikama vozila). Za Volkswagen Transporter riječ je o brojkama od 2.575 do 3.200 kg, za VW Amarok od 2.820 do 3.230 kg, za Fiat Ducato od 2.800 do 4.000 kg, a za Iveco Daily od 3.200 do čak 6.100 kg.

Zasigurno ste primijetili da neka od vozila imaju NDM preko 3.500 kg – takva vozila moraju tvornički biti opremljena tahografom. Ipak i ta vozila ako im NDM nije veća od 3.500 kg, kao i sva ostala nabrojena vozila u bilo kojoj verziji, tvornički neće doći opremljena s tahografom jer im NDM nije veća od 3.500 kg. 

Prikolica u pravilu znači tahograf

Ali što ako za bilo koje od nabrojenih vozila zakačimo prikolicu? Zakačimo npr. laku prikolicu (kategorija O1 – nema kočnicu) za prijevoz tereta Torbarina T075BB čija je NDM točno 750 kg (da ova prikolica ima samo kilogram veću NDM prešla bi u kategoriju O2 i morala bi biti opremljena inercijskim kočnim sustavom). 

Ako ste trgovac brodovima te razvažate brodove onda je to komercijalni prijevoz tereta i onda ste dužni imati tahograf ako je NDM skupa vozila veća od 3.500 kg

I priključna vozila imaju svoju identifikacijsku pločicu na vozilu ili im se ovaj podatak može pronaći u prometnoj dozvoli. U tom slučaju mnoge NDM kombinacije vozila iz gornjeg primjera prelaze preko 3.500 kg i tada takvo vučno vozilo mora biti opremljeno tahografom, a vozač takvog vozila dok vuče tu prikolicu mora voditi evidenciju radnih vremena pomoću tahografa. 

Kada se prikolica otkači od vučnog vozila, njegova NDM je opet manja od 3.500 kg i premda je tahograf ugrađen u vozilo, vozač ne mora voditi evidenciju radnih vremena. Ponovnim postavljanjem prikolice iza vučnog vozila, vozač je opet dužan voditi evidenciju te u toj situaciji dokazati i što je radio u prethodnih 56 dana (od 1. siječnja 2025. godine).

Nije rijetka priča naših vozača koji su nekim N1 teretnim vozilom (to je ono što obično zovemo „kombi“ – teretno vozilo čija je NDM do 3.500 kg) koje je nadograđeno s platformom za prijevoz automobila i istom takvom nadogradnjom na priključnom vozilu prazni putovali u Njemačku po dva (ili više) osobnih vozila i pri tome su u povratku imali problema s cestovnom inspekcijom radi tahografa. 

Što se obično radi: vučno vozilo je korektno opremljeno tahografom u slučaju vuče priključnog vozila, ali prilikom putovanja u Njemačku, kako bi izbjegli tahografska pravila, priključno vozilo se postavlja na platformu vučnog vozila (u tom slučaju prikolica je samo teret na motornom vozilu pa se računa samo NDM vučnog vozila). 

Iako propisi dozvoljavaju vožnju električnih vozila NDM do 4.250 kg s vozačkom dozvolom B kategorije, propis za postojanje tahografa je ostao isti te moraju imati tahograf ako NDM prelazi 3.500 kg

Dolaskom u Njemačku i priključenjem prikolice iza vučnog vozila, računa se NDM skupa takvog vozila koja tada prelazi preko 3.500 kg i vozač ubacuje svoju vozačku karticu (time se automatski prekida do tada označena funkcija OUT) i pogrešno na svoju karticu označava da je u prethodnom periodu od izvlačenja kartice do tadašnjeg umetanja kartice u tahograf svo vrijeme proveo na odmoru (krevet). 

Svaka inspekcija na putu od Njemačke do Hrvatske će takvog vozača ispravno pitati kako je moguće biti na odmoru (krevetu) ako se takvim vozilom dovezao do Njemačke? Sigurno se nije odmarao jer je vozio vozilo u Njemačku! U takvom slučaju, čak i kada upravljate vozilom čija je NDM manja od 3.500 kg pa ne morate imati niti upotrebljavati tahograf, nakon što prvi puta ubacite karticu morate naknadno upisati da ste to vrijeme proveli u preostalom radu – dakle, na tahografu prethodno vrijeme vožnje treba označiti kao preostali rad (čekići)!

Kada god svojim vučnom vozilom vučete prikolicu tako da je NDM takvog skupa vozila veća od 3.500 kg i pri tome obavljate komercijalni prijevoz tereta (dakle, kada sa svojim prijevozom obavljate posao – nešto zarađujete), dužni ste u vučnom vozilu imati tahograf i ispravno ga upotrebljavati. Kada otkačite prikolicu i NDM vašeg vučnog vozila nije veća od 3.500 kg, niste dužni upotrebljavati tahograf.

Tada se kartica vozača vadi, a tahograf se postavlja na opciju OUT OF SCOPE ili skraćeno OUT. Tada to vozilo može voziti bilo tko – u tahografu ne treba biti ničija kartica. Priključenjem prikolice, onaj vozač koji će voziti takav skup vozila mora umetnuti svoju vozačku karticu i ne zaboravite – u tom trenutku na cesti, na neki način, morate dokazati što ste radili i u prethodnih 56 dana. 

Promjene od ljeta 2026.

Najkasnije od 1. srpnja 2026. godine, sva vozila čija je najveća dopuštena masa (NDM) između 2.500 i 3.500 kg, a ako se takvim vozilima obavlja komercijalni prijevoz tereta, u međunarodnom prometu (smatra se promet između država članica EU) moraju biti opremljena pametnim tahografom 2. generacije. 

Dakle, samo u međunarodnom prometu (vozila koja su registrirana u RH i prometuju SAMO po RH ne moraju naknadno ugrađivati tahografe) spušta se granica koja vozila moraju biti opremljena tahografima. 

Datumi prema Paketu mobilnosti 1 do kada najkasnije morate imati ugrađen pametni tahograf 2. generacije u međunarodnom prometu

Do sada je to bilo 3.500 kg, a od navedenog datuma to će biti 2.500 kg NDM. Naravno ako i kombinacija vozila u međunarodnom prometu kojom se obavlja neki komercijalni prijevoz prelazi preko 2.500 kg (kako je to prije opisano za 3.500 kg), vučno vozilo će također morati biti opremljeno pametnim tahografom 2. generacije.

Dakle, tahografom 2. generacije će morati biti opremljena i vozila poput Fiat Doblo (NDM 1.775 – 2.535 kg), Peugeot Partner (NDM 1.655 – 2.400 kg), Volkswagen Caddy (NDM = 1.780 – 3.225 kg) itd., kada vuku priključno vozilo (Fiat i Ford u najtežim verzijama kada im NDM prelazi 2.500 kg moraju biti opremljeni tahografom čak i bez prikolice). 

Pri tome, jedini tip tahografa koji se smije ugraditi u vozilo je pametni tahograf 2. generacije – ostali tipovi tahografa poput analognog, digitalnog ili pametnog tahografa 1. generacije se ne priznaju. 

Što je to komercijalni prijevoz?

To je svaki oblik prijevoza kojim se ostvaruje neki oblik zarade. Dakle, ne trebate biti javni prijevoznik da bi obavljali komercijalni prijevoz. On se obavlja kada vozite i svoj alat, svoju robu i sl. odnosno kada obavljate bilo koju djelatnost u kojoj prijevoz dobara je samo jedan od vaših aktivnosti.

Npr. vozite li konja u prikolici za konje na natjecanje gdje možete osvojiti novčanu nagradu – to je komercijalni prijevoz.

Treba praviti razliku između komercijalnog i nekomercijalnog prijevoza. Ako svojim teretnim N1 vozilom na odmor vučete čamac za razonodu – ne morate imati tahograf sve dok suma NDM vučnog i priključnog vozila ne prelazi 7.500 kg

Tehnički izazovi

U tehničkom pogledu ugradnja pametnih tahografa 2. generacije uopće nije jednostavna poput ugradnje tahografa na neki teški kamion ili autobus. Kod teških vozila na mjenjačima je predviđeno mjesto za postavljanje tahografskog senzora, dok na malim vozilima, odnosno njihovim mjenjačima toga nema.

U takvim slučajevima prvo je potrebno ugraditi poseban elektronički sklop koji se žargonski naziva M1N1 adapter koji se priključuje na postojeći analogni signal brzine na vozilu i taj sklop pretvara signal brzine u signal kojeg tahograf može čitati. Jeste li u prethodnoj rečenici primijetili riječ „analogni“? 

Današnja vozila (tj. vozila s područja EU približno stara do 15-tak godina) uglavnom više nemaju analognih signala već se tada signal brzine uzima iz CAN sabirnice vozila (pojednostavljeno to je digitalna zbirka svih signala s vozila) pa se za taj posao prvo mora ugraditi nekakav digitalno-analogni CAN pretvornik, pa tek onda M1N1 adapter. 

Sadašnji propisi zahtijevaju postojanje tahografa na vozilima (ili skupu vozila) čija je NDM veća od 3,5 tona, a uskoro, počevši od ljeta 2026, obveza će se odnositi i na vozila (ili skupu vozila) čija je NDM veća od 2,5 tona (samo u međunarodnom prometu)

Posebna priča su vozači i poslodavci ovakvih vozila. Oni će morati naučiti sva ona tahografska pravila koja su svim vozačima i poslodavcima teških vozila jako dobro poznata. 

Neće biti rijetkost da netko od ljeta 2026. godine tko je do sada redovno odlazio po svoju robu samo par kilometara preko granice u Sloveniju ili Mađarsku, vozeći npr. neke klima uređaje za ugradnju, neke rezervne dijelove za vozila, neki pijesak ili pločice za građevinu, neku dostavu kozmetičke opreme i sl., bude zaustavljen i kažnjen jer njegovo vozilo nije opremljeno tahografom. 

Vozači i poslodavci pripremite se na vrijeme jer vas nepoznavanje propisa ne oslobađa odgovornosti po tom propisu. A kazne su silno velike! 

Gdje s tahografom?

Niti ugraditi sam tahograf (jedinicu vozila) u ovakva „laka vozila“ nije jednostavno jer najčešće ne postoji standardizirani DIN utor u koji se može ugraditi tahograf. Pri ugradnji tahografa osnovni tehnički zahtjev je da se isti nalazi „na oku“ vozača i na dohvat ruku sa sjedeće pozicije.

Gdje god je to moguće, tahografi će se ugrađivati na centralno mjesto gdje se uobičajeno nalaze komande ventilacije, radio aparat i sl. ili centralno na armaturu s gornje strane. Ali ako to nije moguće (nema mjesta, ometa se pogled iz vozila ili s gornje strane armature nije moguće ništa ugraditi zbog zračnih jastuka), tahografi se mogu ugraditi i u zatvoreni pretinac ispred suvozača, zatvoreni spremnik između sjedala vozača i suvozača, u pretinac ispod krova vozila ili čak u vrata vozača. 

Međutim, u tom slučaju vozač prema zahtjevima Uredbe mora imati mogućnost vizualne komunikacije s tahografom na drugi način, a to se s pametnim tahografom 2. generacije jednostavno ostvaruje spajanjem pametnog telefona preko Bluetootha i pokretanjem bilo koje besplatne aplikacije za praćenje radnih aktivnosti vozača. Tahograf je zabranjeno postavljati ispod sjedala vozača ili suvozača.