MAN TGX D30: poput moćnih brodova
Niski okretaji volumnih punokrvnih dizel motora poznati su iz pomorskog svijeta. Brodovi ugodno i pouzdano plove uz karakteristični i topli zvuk dizel agregata. Sličnu ugodu i pouzdanost osjetili smo i u prvim kilometrima za upravljačem novih MAN-ovih perjanica s novim D30 motorima.

Nakon brojnih električnih vozila bilo je pomalo neobično sjesti u – „klasični dizel“. Toliko neobično da smo propustili okrenuti kontakt ključ već smo direktno krenuli na mjenjač. Jer, tišina je uobičajena kod modela s električnim pogonom.
No, kad se ništa nije dogodilo, ključ je odradio svoje i ispod kabine se pouzdanim brundanjem javio novi D30 13-litreni dizelski motor koji stiže kao zamjena za seriju D26.

Zamjena koja donosi brojne uštede, a kolike i kakve, pokušali smo dokučiti na testnim vožnjama južnom Bavarskom za što nam je MAN pripremio dva vozila – D30 Golden Lion Edition kao top verziju s GX kabinom i ukupno 560 KS na raspolaganju te D30 Power Lion u „brončanoj“ izvedbi s manjom (nižom) GM izvedbom kabine i 520 KS.
Štedljivost kao prioritet
Prvo smo probali slabiju verziju. I dalje je bila riječ o dobro opremljenom kamionu koji vozaču nudi popriličnu dozu luksuza i vrlo ugodno, a opet tradicionalno MAN-ovo radno okruženje.
Pregledno, solidno, sa svim podacima točno tamo gdje ih i očekuješ. Krenuli smo slijedeći kolegu iz Slovenije koji je predvodio u snažnijem modelu D30 Golden Lion u karakterističnoj crno-zlatno oslikanoj kabini.

Put je vodio od MAN Foruma u Münchenu, prilično raznolikim cestama južnog dijela Bavarske uključujući i manji dio na autocestama, a solidnu količinu kilometara na brežuljkastim magistralnim i lokalnim cestama s dosta ozbiljnih uspona i spuštanja.
Sve zajedno oko 225 km. Naš Power Lion vukao je kompoziciju ukupne mase 36 tona, a moćniji Golden Lion punih 40 tona.
Sami motori i pripadajući automatski mjenjač nisu potpuna novost budući da ih u sličnoj izvedbi nusi i sestrinska Scania, ali MAN motore proizvodi u Nürnbergu te ima drugačije upravljanje motorom koje je plod isključivo njihovog razvoja.


Sve skupa ima dosta zanimljivih detalja s kojima su uspjeli smanjiti prosječnu potrošnju za otprilike 4 posto u odnosu na prethodnu generaciju motora.
Prvi kilometri prošli su u gradskoj vožnji i tu nema nekih prevelikih razlika u odnosu na kamione prethodne generacije. Ipak, ono što je odmah primjetno je lakoća kojom kamion kreće i ubrzava.
Visoki okretni moment od 2.650 Nm u rasponu od 900 do 1.350 okretaja stvara osjećaj moći i gotovo poništava teret koji kamion vuče.

Vozilo je bilo opremljeno kamerama umjesto retrovizora i svim aerodinamičkim novostima od bočnih stijenki vozila, posebne ploče ispod kabine koja bolje raspoređuje zrak…, što se kao prava prednost pokazalo tek po izlasku iz grada.
Bolja aerodinamika znači i manju buku i ugodnije vozačevo radno mjesto, što je moguće osjetiti tek pri većim brzinama.
Slabije, a dovoljno moćno
Hvatanje autoceste u Efficiency Plus načinu rada (koje vozaču, između ostaloga, onemogućava ručno mijenjanje brzina) upoznalo nas je i s 14. stupnjem prijenosa odnosno overdriveom.
Novi TipMatic 14 ima 13 stupnjeva prijenosa i overdrive stupanj, kada je prijenosni omjer 0,78 pa se kardan vrti brže od motora omogućavajući mu rad u vrlo niskim okretajima.

Tada je Power Lion uistinu zaplovio poput broda održavajući zadanih 84 km/h i kad god su to okolnosti dozvoljavale koristio najviši stupanj prijenosa pa bi se motor vrtio na uistinu niskih 800-850 o/min, smanjivši potrošnju goriva na minimum.
Pri tome, vozač niti u jednom trenutku nema osjećaj da ga teret koji prevozi guši, usporava. A, podsjetimo, vozili smo prvo slabiju izvedbu koja iz 12,7 litarskog stroja istiskuje 383 kW, odnosno 520 KS i 2.650 Nm okretnog momenta.
U brdo s niskim okretajima
Ipak, vozački nekako najdojmljiviji događaj je način na koji pametni tempomat najnovije generacije (Predictive drive i Efficient Cruise) prilagođava taktiku svladavanja uspona, nizbrdica…, koristeći, između ostaloga, mogućnosti i brzinu novog TipMatic 14 mjenjača, koji puno brže mijenja stupnjeve prijenosa te stoga kraće vrijeme ostavlja kamion bez vučne sile na uzbrdicama, odnosno sile kočenja na nizbrdicama kad je to potrebno.

Još nismo imali prilike vidjeti da kamion "napada" brdo ostajući maksimalno u najvišem stupnju prijenosa i na vrlo niskim okretajima. Iako smo prošli škole eko-vožnje, sigurno bismo ranije koristili niži stupanj u strahu da nam negdje u brdu ne ponestane snage.
No, to se nikad nije dogodilo, a maksimiziranje vožnje u nižim okretajima čak i na usponu uistinu je doprinijelo štednji goriva. Usponi koje smo svladavali su bili uistinu ozbiljni, ali čak i ovaj slabiji tegljač bez zamjerki je svladavao cestu.

Moćno i nizbrdo
Kad smo se preselili za upravljač „zlatnog lava“ sve je postalo dodatno luksuznije i moćnije. Činjenica je da smo njime većinom ipak išli nizbrdo, što je nam je otvorilo mogućnost da provjerimo i kako funkcionira novi kočioni sustav.
Motorna kočnica je moćna i može ostvariti snagu kočenja do 355 kW, a tu je i retarder kočionog momenta do čak 4.700 Nm.

Uz mehaničku doradu kočionih čeljusti i diskova, obloge i diskovi se bolje odvajaju, manje je frikcijskih gubitaka u kočenju, poboljšana trajnost, smanjena buka…
Iako su potpuno natovareni kamioni imali pristojnu potrošnju i na prvoj, brdovitoj i usponima više opterećenoj etapi, povratak u München nakon stupnjevanog spuštanja pokazao je da s ovim motorom „dizel“ definitivno nije mrtav…
Naravno, iskustvo od nešto više od 200 kilometara nije isto kao i svakodnevno korištenje u realnom prijevozu, ali daje dobar uvid u ono što je moguće.

A, moguće je uistinu dosta. Snažniji kamion imao je prosječnu potrošnju od 22,7 l/100 km, a slabiji (s kojim smo proveli nešto više vremena) trošio je ispod 20 l/100 km.
Konačna brojka na kraju rute bila je 19,3 litre na 100 km. Povući 40, odnosno 36 tona preko dosta različitih prometnica s dosta ozbiljnih uspona i ostvariti takvu potrošnju, nije mala stvar. Plovidba cestama uz dizel i dalje je više nego zanimljiva opcija većini prijevoznika, a novi D30 u toj priči ima jake adute.

Novi D30 motor
Novi motor koristi XPI ubrizgavanje s povećanim tlakom od 1.800 bara, posebnim brizgaljkama koje stvaraju iznimno finu „maglu“ goriva, paljenjem smjese na većem tlaku (250 bara) što je omogućeno uslijed većeg kompresijskog omjera (23:1, u odnosu na dosadašnji 21:1).
Time je ukupna iskoristivost povećana na više od 50 posto, ali je to rezultiralo i nešto većom razinom NOx. Zbog toga su motor dopunili duplim SCR katalizatorima svaki s vlastitim dovodom AdBluea.

Na taj način je maksimalno iskorišteno gorivo, smanjena potrošnja, a višak dušičnih oksida riješen je dvostupanjskom selektivnom katalitičkom redukcijom i nešto višom potrošnjom AdBluea.
Poznata kabina u novom ruhu
Iako je kabina, više-manje, ista kao i do sada u TGX liniji, tu su nove boje unutrašnjosti i još poneki detalj, vrlo je zanimljiva bila MAN-ova odluka oko komandne ploče. Naime, iako je gotovo identična kao i do sada, nova nudi manje informacije.

Primjerice, na ekranu ne vidite u kojem stupnju prijenosa vozite, što i nije loše. Jer, neke bi vozače pogled na taj podatak možda potaknuo da sami promijene stupanj na niže ili na više, a (htjeli to priznati ili ne) elektronika to ipak radi bolje.
Novi Efficient Cruise „gleda“ dalje nego što je to bio slučaj s dosadašnjim sustavima i mudrije koristi topografiju i sve tehničke mogućnosti kamiona.


















