DAF 3600 ATi vs. DAF XG+
U 80-ima je DAF 3600 ATi bio već model na zalasku, ali je bio cijenjen među vozačima zbog povišenog krova i naprednog motora s intercoolerom. Tada vrhunski model uglednog nizozemskog proizvođača otkriva uvjete u kakvim su uvjetima prije 40-ak godina radili vozači, a mnogi su tada vozili i prilično lošije kamione.
Rijetko se dobiva prilika sjesti za upravljač kamiona iz vremena za koje mnogi danas s nostalgijom tvrde kako je tada „vozač bio gospodin“. Ova uzrečica svakako ima realno uporište u činjenici kako je nekada vozačka profesija bila daleko više cijenjena.
Razlog tome može biti podjednako neosporna činjenica kako su desetljećima dugotrajne vožnje kamiona bile izuzetno naporne i nerijetko su zahtijevale daleko više vozačke vještine bez ikakvih automatiziranih rješenja.
Direktni sraz ova dva modela prikazuje napredak kroz više od tri desetljeća kojeg često nismo svjesni
Takav zaključak potvrđuje susret s vrhunski restauriranim DAF-om 3600 ATi koji je napunio 37 godina. U ono vrijeme je predstavljao vrhunac kućne ponude jednako kao danas DAF XG+, a kad su parkirani jedan pored drugog nekad ugledni 3600 ATi s povišenom kabinom Space Cab djeluje gotovo kao dostavni kamion.
Ergonomija 80-ih
Ogromna razlika je očigledna već kod ulaska preko dvije dobro odmjerene stepenice. Iako je podnica niža u odnosu na današnji XG+ ulazak u 3600 ATi je prilično naporan jer je prva stepenica postavljena visoko od podloge kao kod nekog kipera.
Donji dio branika je nekada bio znatno više udaljen od podloge
Nakon toga još valja proći kroz uzak otvor skromno odmjerenih vrata, a pritom se moguće pridržati tek za obruč upravljača jer nema dodatnih ručki pored ulaza. Kod sjedanja je još potrebno provući noge ispod velikog upravljača koji je postavljen gotovo vodoravno.
Vozači ovakvog DAF-a su u ono vrijeme uživali rijetku privilegiju standardno ugrađenog Isri sjedala sa zračnim ovjesom. Ipak ni njegov uspravni hod ne mijenja značajno, tada uobičajeno, visoki položaj iza blisko postavljenog upravljača.
Visoki vozači će nerijetko naići na problem preglednosti kroz maleni DAF-ov vjetrobran što će ih neminovno natjerati na povećanje nagiba naslona. U takvom poluležećem položaju još valja skvrčiti noge na specifičan način jer je u uskom prostoru pored visokog tunela motora ugrađena velika ručka mjenjača iza koje se skriva pedala „gasa“.
Danas je većina stepenica prekrivena vratima
Možda je jedina prednost ergonomije 80-ih njezina jednostavnost. Tri okrugla instrumenta su tada bila praktično standardizirana u europskim kamionima pa se vozač trenutno snalazi u kokpitu. Slično vrijedi u primjeru dva niza kontrolnih lampica i desetak prekidača na jednostavnoj ravnoj tabli.
Prilično je uobičajena također ručica na upravljaču za uključivanje žmigavaca i brisača koja je postavljena prilično nepraktično. Takvim detaljima je ovaj DAF pomalo zaostajao čak i za konkurencijom onog vremena.
Nekada se tradicionalna DAF-ova pažnja prema krevetima svodila na mekane madrace. Danas postoji više opcija od naprednih pjenastih materijala, a kreveti su daleko širi
Pritom valja uzeti u obzir kako je ova kabina serije F241 tada bila na zalasku svog postojanja jer je 1987. zamijenjena novom serijom 95. Korijene vuče iz davnog modela 2600 koji je 1962. ovakvom četvrtastom kabinom postavljao standarde udobnosti, prostora i preglednosti kroz niz ugrađenih prozora.
Nakon desetak godina su se trendovi promijenili pa su mnogi prozori s prvobitnog modela nestali. Uz one koji su preostali DAF 3600 ATi više ne predstavlja primjer dobre preglednosti koja je jednako ograničena prema naprijed ili vanjskim retrovizorima.
Sukladno tadašnjim standardima s lijeve strane je ugrađen samo glavni retrovizor koji je manji u odnosu na današnje standarde, ali je već tada raspolagao grijačem. S desne strane su ugrađena čak tri retrovizora koji gotovo u potpunosti zaklanjaju pogled kroz maleni prozor. Na vjetrobranu su zbog specifičnog odnosa njegove širine i visine ugrađena tri brisača.
Ispod kabine starog modela je na istaknutoj poziciji turbo punjač, kod novog dominira elektronika
Iako još 80-ih ovaj kamion više nije mogao sakriti godine, nekim detaljima se ipak isticao pred konkurencijom. To se prije svega odnosi na povišeni plastični krov kakav je 1979. prvi upotrijebio Volvo kod kabine Globetrotter.
S jednakim rješenjem je uslijedio upravo DAF koji je tom prilikom uveo dugo korišteni naziv Space Cab. Dobitak povišenog krova se uglavnom ograničava na napredak skromnog unutarnjeg volumena i dva dodatna stropna pretinca. Kroz kabinu još uvijek nije moguće šetati kao danas jer je tunel motora ostao visok.
Kod četvrtaste kabine je u prvom planu prostor, o aerodinamici se nije razmišljalo
U trenucima odmora se ipak i u ovom modelu prepoznaje tradicionalna DAF-ova pažnja prema krevetima. Tokom 80-ih se njihova udobnost temeljila na vrlo mekanim madracima koji su daleko uži u odnosu na današnja rješenja
Turbo intercooler
Nekada su se na kamionima rado isticala napredna tehnička rješenja, pa je i kabina ovog DAF-a izvana prepuna natpisa. Pored onog Space Cab koji upućuje na kabinu s povišenim krovom unutar prednje maske je još prilično dugačak naziv modela.
Položaj vozača je uglavnom zadan bez osobitih mogućnosti podešavanja. Jednostavna tabla je slična kod svih kamiona tog vremena, a povišeni krov je uglavnom iskorišten za dva dodatna odlagališta
Uz osnovnu oznaku 3600 je pridodana skraćenica ATi što označava Advanced Turbo Intercooling. Nizozemcima ni to nije bilo dovoljno pa su za svaki slučaj pridodali natpis Turbo Intercooler s praktično jednakim značenjem kao spomenuta skraćenica. U tom području se DAF ima čime pohvaliti jer je prvi ponudio tržištu turbo motor s međuhladnjakom.
Model 3600 ATi je usavršena verzija prvobitnih izdanja s oznakama 2800 i 3300 pri čemu se osobito ističu smanjeni unutarnji otpori u motoru. Sa 373 KS nije bio najsnažniji na tržištu, ali je stekao ugled načinom razvoja performansi.
U kombinaciji s novom hipoidnom pogonskom osovinom ovaj model je DAF-ovim kamionima trajno priskrbio epitet osobito ekonomičnih vozila.
Ručica mjenjača dodatno ograničava skučeni prostor nogu. Električni podizač (samo) desnog prozora je bio ugledan detalj opreme. DAF je dugo koristio stojeće papučice. Nezgrapna poluga za regulaciju stražnjeg zračnog ovjesa
Još i danas se ovaj 11,7-litarski motor sa šest cilindara javlja uvjerljivim svilenkastim zvukom. Kod hladnog starta je potrebno pričekati da predgrijači odrade svoj posao, a u vrijeme proizvodnje ovog kamiona još nisu nastupile Euro-norme pa ne raspolaže nikakvim katalizatorima ili kompliciranim sustavima pročišćavanja.
Tada također nije bilo ni limitatora brzine, a snaga motora je sasvim dovoljna da ovaj kamion uz karakteristični zvižduk turbo punjača može potegnuti prilično iznad 100 km/h. Upravo takvi detalji u mnogima bude nostalgiju za "boljim" vremenima.
Opijajući zvuk turbo motora ipak postane naporan kad u slabo izoliranoj i tijesnoj kabini treba svakodnevno povoditi puno radno vrijeme. Osim ušiju također trpi kralježnica zbog zadanog položaja za upravljačem i grubih udaraca s podloge jer je zračni ovjes kod ovog DAF-a ograničen na stražnju osovinu dok ga na kabini uopće nema.
Unutrašnjost današnjeg XG+ je uređena kao u luksuznom automobilu uz obilate mogućnosti prilagođavanja položaju vozača. Brojne informacije digitalnih instrumenata zahtijevaju vrijeme navike. Kamere umjesto retrovizora dopunjuju najbolju vidljivost u klasi
U takvim okolnostima valja zadržati punu koncentraciju kako bi se pravovremeno odabrao idealan između 16 stupnjeva prijenosa, jer pod punim opterećenjem kriva procjena može biti neugodna uz daleko manju snagu od danas uobičajene.
To znači nebrojena „šaltanja“ preko duge ručice mjenjača s jednako dugim hodom. U neparnim stupnjeva ručka gotovo dodiruje tablu dok se kod poprečnog pomicanja približava bliskom tunelu motora. To je osobito neugodno kod prelazaka između grupa nižih i viših stupnjeva pomoću osjećajnog poprečnog hoda ručke koji je u vozačkom žargonu poznat kao „šamaranje“.
Današnji XG+ je neusporedivo snažniji, ekonomičniji, udobniji, prostraniji... Na strani 3600 ATi je jedino maksimalna brzina jer u ono vrijeme nije bilo limitatora
Kod takvih radnji vozač mora neprekidno prilagođavati položaj desne noge, a raspoloživi su i dodatni stupnjevi preko pridodanog prekidača. U ono vrijeme su već prilično napredovale hidraulične spojke čija je pedala idealno mekana i osjećajna.
40 godina napretka
Prelazak u novi XG+ predstavlja ogroman pozitivni šok. Iako do znatno više podnice treba svladati veći broj stepenica ulazak je daleko lakši. Položaj vozača kao u najluksuznijim osobnim automobilima prije svega osiguravaju izdašne mogućnosti ugađanja upravljača po visini i nagibu.
Komplet retrovizora s desne strane je dodatno komplicirao ionako lošu preglednost. Današnje kamere pored preglednosti također unaprjeđuju aerodinamiku
Pridodaje se udobno sjedalo sa zračnim ovjesom, mogućnostima podešavanja nagiba sjedeće površine i naslona, uključujući podršku lumbalnog dijela u nekoliko razina te grijanje i ventilaciju.
Kod upravljanja je ipak potreban period navikavanja zbog brojnih raspoloživih mogućnosti od kojih dobar dio mnogi vozači nikad neće ni koristiti. Upravljanje je u osnovi ipak krajnje jednostavno jer najveći dio potrebnih radnji obavlja automatizirani mjenjač dok gotovo nečujni motor kod DAF-a isporučuje snagu do 530 KS.
Oči u oči - nekadašnji najugledniji DAF-ov tegljač pored današnjeg djeluje gotovo kao dostavni kamion
Znatno bolju vidljivost dopunjavaju kamere umjesto retrovizora sa širokim područjem djelovanja dok opasnosti u mrtvim kutovima otkrivaju dodatni radarski sustavi. Kroz ogromnu unutrašnjost je moguće uspravno hodati pri čemu je teško dodirnuti strop, a madraci širokih kreveta su ispunjeni naprednom pjenom.
Povišeni krov je ispunjen velikim odlagalištima, a tokom vožnje ili odmora na raspolaganju su još hladnjak, automatski klima uređaj, stacionarni grijač, tempomat s brojnim naprednim funkcijama…
Vozači su nekad mogli (i znali) otkloniti manji kvar, a obzirom na složenost današnjih motora, podizanje kabine rezervirano je samo za servise
U ovoj usporedbi nema osobitog smisla dalje nabrajati sve ono što nudi novi XG+ jer su takve činjenice uglavnom poznate većini današnjih vozača. Bilo bi idealno kada bi mnogi dobili priliku sjesti za upravljač nekog sličnog veterana starog nekoliko desetljeća kako bi upoznali nešto drugačije radne uvjete iz vremena kad je „vozač bio gospodin“.
Takva prilika bi bila zanimljiva i za podsjećanje starijih vozača koji su imali prilike voziti ovakve kamione. Istina je kako su DAF-ovi tada bili izuzetno rijetki u našim krajevima, ali mnogi poznaju ovu kabinu jer ju je 80-ih koristila također popularna Raba.
Motor snage 530 KS uz raskošni komfor najveće kabine na tržištu nešto je što su vozači iz 80-ih mogli samo sanjati
U tim kamionima je rad bio još kompliciraniji jer su raspolagali prilično slabijim motorima i nisu mogli računati na povišeni krov poput nizozemskog originala, ali je osnovna ergonomija kabine uglavnom jednaka.
