Mindaugas Paulauskas - Girteka: prestanimo vozače tretirati kao trošak
Nedostatak vozača u Europi već dugo slovi kao jedan od najvećih izazova u prijevozu i logistici, ali prema prvom čovjeku Gireteka Transporta, problem nije nedostatak interesa za to zanimanje, već pravne, političke i kulturne barijere koje sprječavaju industriju da se učinkovito pozabavi problemom.

"Ulaganje u vozače: Slijepa ulica ili budućnost prijevoza?", naslov je nedavno objavljene e-knjige koju je Girteka pripremila u suradnji s magazinom Logistic Business.
Izvršni direktor Girteka Transporta Mindaugas Paulauskas poziva na radikalnu promjenu načina razmišljanja u cijeloj industriji i među zakonodavnim tijelima. Njegova poruka je jednostavna: prestanite tretirati vozače kao trošak.
„Ako mislite da je ulaganje u vozače rizik, ne razumijete gdje smo danas kao industrija“, ističe Paulauskas. „Vozači su naš najvažniji resurs, a njihov razvoj, komfor i poštovanje uvjet su opstanka, a ne benefit.“
U Girteci inzistira na tome da interes za posao i dalje postoji, tvrtka stalno prima prijave, a ističu kako su problemi u ograničenjima viza i radnih dozvola koja otežavaju zapošljavanje kvalificiranih vozača izvan EU.
Mindaugas Paulauskas, izvršni direktor Giretka Transporta
„Pravila o vizama i zahtjevi za radne dozvole postali su znatno stroži u posljednjih nekoliko godina“, navodi Paulauskas. „Osim ako se ne poduzmu značajne političke akcije diljem Europske unije, situacija će se najvjerojatnije pogoršati.“
Poziva na "ublažavanje zakonskih zahtjeva za vozače izvan EU“ i na bolju suradnju između Bruxellesa i logističkog sektora u oblikovanju realnih migracijskih i radnih politika.
Prema podacima IRU-a, Europi trenutno nedostaje više od 426.000 vozača, a očekuje se da će se taj broj do 2028. povećati na preko 745.000 ako se nešto ne promjeni.
U Girteki također naglašavaju da prijevozničke tvrtke ne mogu same riješiti problem. Kroz svoju inicijativu Mindaugas on the Road, u kojoj je direktor proveo nekoliko dana vozeći se s jednim od Girtekinih vozača, tvrtka je istaknula svakodnevne izazove s kojima se vozači suočavaju: posebno nedostatak sigurnog parkiranja, sigurnih odmorišta i odgovarajućeg smještaja koji se zahtijeva prema pravilima EU.
„Paket mobilnosti zahtijeva redoviti tjedni odmor izvan kabine, ali jednostavno nema dovoljno objekata diljem Europe da bi se to omogućilo“, kaže Paulauskas. „Ako novi zahtjevi stvaraju nove troškove, tko će ih pokriti? Jer na kraju dana, netko mora.“
Girteka planira i Mindaugas on the Road 2.0, ovaj put analizirajući uvjete na mjestima utovara i istovara te kako se otpremnici i kupci odnose prema vozačima.
Paulauskas tijekom vožnje kamiona i projekta Mindaugas on the Road
„Prijevoz je zajednička odgovornost“, naglašava Paulauskas. „Kvaliteta vozačevog rada ne ovisi samo o prijevozniku već i o kupcima, skladištima, cestovnoj infrastrukturi i javnoj politici."
„Za nas, ulaganje u vozače nije pitanje kratkoročnih tržišnih uvjeta – to je dugoročna strategija. Jedini način da zadržimo vozače, održimo stabilnost i kvalitetu usluge jest da se usredotočimo na ljude koji su u središtu našeg poslovanja: njihovu dobrobit, sigurnost, uvjete rada, zadovoljstvo i profesionalni rast. Naravno, plaća je i dalje važna, ali bez poštovanja i pravih uvjeta, nijedna plaća neće zadržati ljude na duge staze.”
Kaže da Girteka svaki cent uložen u brigu i razvoj svojih vozača smatra strateškim ulaganjem: „Za mene, dobrobit vozača nije trošak – to je ulaganje, zapravo jedno od najboljih koje možete napraviti. Vozači provode duge sate na cesti, a ako očekujemo da će isporučiti najviše standarde, moramo im pružiti uvjete za to, barem koliko god možemo.”
Prema oglasima za posao koji su trenutno dostupni na Girtekinoj web stranici, njihovi vozači formalno zaposleni u Litvi ili Poljskoj mogu zaraditi između 2.460 i 2.760 eura neto mjesečno, ovisno o ruti i regiji.
U lokalnim okvirima, te su ponude konkurentne: znatno iznad litvanskog nacionalnog prosjeka od oko 1.250 eura neto i uglavnom su u skladu s poljskim plaćama u međunarodnom prijevozu, koje obično iznose oko 2.300 eura neto.
Ako se pogleda ostatak Europe, podaci o plaćama u Europi su dosta šaroliki, pa tako vozači u Velikoj Britaniji zarađuju oko 3.900 eura mjesečno, dok njemački vozači u prosjeku zarađuju 2.500 eura neto, što je i dalje 13% ispod nacionalnog prosjeka.
Pozivi za olakšavanjem uviza radne snage možda bi pomogli popuniti radna mjesta, ali bi dodatno povećali razlike između Istoka i Zapada, što bi u konačnici samo pogoršalo problem,
Sve što navodi Mindaugas dobro zvuči, ali možda bi u konačnici veće plaće ipak potaknule lokalnu radnu snagu da se prijavi umjesto da ih uvozimo izvana, što nam se već događa s većinom lošije plaćenih zanimanja.

















