Legendarni broj 6 s V12 motorom

Početkom 1990-ih je MAN u redovnoj ponudi teških kamiona favorizirao ekonomične i kompaktne motore s pet ili šest cilindara koji su uz radni obujam 10-12 litara dostizali do 460 KS. 

S druge strane su najsnažnije izvedbe tadašnje serije F 90, uz sasvim drugačiji pristup, mogle prihvatiti daleko masivnije motore iz MAN-ovog brodskog programa. 

Na vrhu cestovnog programa je model s oznakom 19.502 koristio V10 motor radnog obujma 18,3 litre, a još korak dalje je otišla MAN-ova austrijska podružnica ÖAF. 

Na najtežim transportnim zadacima je ÖAF 48.792 često korišten u kombinaciji s Mercedes-Benzom Titan 4160 8x6

Za potrebe tvrtke Felbermayr koja se bavi prijevozom specijalnih tereta, 1991. je proizveden jedinstveni ÖAF 48.792 VFA u koji je ugrađen V12 motor radnog obujma 22 litre.

Brodski motor i tenkovski mjenjač

Ovaj kamion zapravo slijedi koncept kakav je MAN još ranije nudio u modelu 48.700 VFAS 8x8 koji je pripadao prethodnoj seriji F 8. 

Namijenjen prijevozu specijalnih tereta koristi V12 motor s oznakom D 2842 koji je još ranih 1980-ih isporučivao 708 KS i 2.535 Nm. 

Poseban izazov je u to vrijeme predstavljao prijenos snage na kotače jer tadašnji kamionski mjenjači nisu mogli podnijeti ogroman okreni moment brodskog motora. 

Pored snažnog V12 motora jednaku ulogu odigrava prijenos snage na sve četiri osovine preko tenkovskog mjenjača Renk Powershift

Rješenje je pronađeno u poluautomatskom mjenjaču Renk kakav se do tada koristio u tenkovima i pojedinim specijaliziranim vatrogasnim vozilima dok je vrhunsku trakciju osiguravao pogon na sve četiri osovine.

Maloserijski mjenjač je značajno utjecao na visoku cijenu ovog sposobnog kamiona što je poremetilo put do njegove tržišne afirmacije. 

Unatoč tome je austrijski ÖAF isti koncept primijenio kod modela 46.792 VFA koji se bazira na novijoj MAN-ovoj seriji F 90. Do tog vremena je MAN-ov brodski V-12 motor došao je do snage od čak 790 KS, a još više je napredovao maksimalni okretni moment do punih 4.000 Nm. 

Poluautomatski mjenjač Renk Powershift sa sedam stupnjeva i dva dodatna za vožnju unatrag se uspješno nosio i s takvim okretnim momentom koji nadmašuje čak i današnje najsnažnije europske kamione. 

Uz vrhunsku izdržljivost ovaj mjenjač omogućuje izmjene stupnjeva pod punim „gasom“ bez ikakvog prekida vučne sile što je izuzetno značajno na uzbrdicama prilikom prijevoza najtežih specijalnih tereta. Pored toga integrirani retarder na sličan način sudjeluje u suprotnim situacijama na nizbrdicama, a pri svemu nije zanemariv doprinos pogona na sve kotače .

Nenadmašni broj 6

U krugu austrijske tvrtke Felbermayr se još i danas nalazi savršeno očuvani ÖAF 46.792 VFA koji je kao novo vozilo nabavljen davne 1991. 

Od samog početka je stekao interni nadimak „Broj 6“ ili „Buffalo“, a specijalisti s tradicijom od preko 80 godina i voznim parkom s više od 300 vozila još i danas tvrde kako nijedan drugi kamion ne može podnijeti slična opterećenja. 

Tvornički je predviđen za vuču kompozicija do 350 tona dok je u praksi ponekad podnosio opterećenja do čak 700 tona.

Posebno su istaknute uspomene na prijevoze najsloženijih komponenti za razne elektrane među koje su ubraja i nuklearka u Krškom.

Na takvim zadacima je „Broj 6“ korišten u kombinaciji s drugim specijalnim vozilima pri čemu je neprocjenjiv njegov doprinos na brdovitim i zavojitim austrijskim cestama. 

U takvim okolnostima su se pored ogromne vučne snage na uzbrdicama također istakle njegove sposobnosti usporavanja na nizbrdicama kad se priključivao iza samog priključnog vozila s teretom.

Kroz višedesetljetnu eksploataciju je legendarni „Broj 6“ sakupio preko 700.000 kilometara, što je s obzirom na njegovu namjenu prilično impresivna brojka. 

U kokpitu serije F 90 nastalom sredinom 1980-ih, posebno se izdvaja ručica netipičnog mjenjača

Uz pažljivo održavanje je sve do danas ostao u savršenom stanju i sposoban za najsloženije prijevoze, ali je umirovljen zbog strogih austrijskih ekoloških normi. 

Još uvijek se povremeno koristi za neke zadatke u krugu tvrtke, a u odnosu na vrijeme kad je bio potpuno nov se razlikuje prije svega po povišenom krovu koji je naknadno ugrađen. 

Pored specifične pogonske konfiguracije dobar dio njegove vitalnosti se temelji na vrijednostima MAN-ove serije F 90 koju mnogi stariji vozači smatraju jednim od najpouzdanijih i najdugovječnijih kamiona čije je održavanje prilično jednostavno i jeftino.

Takvu suštinu nimalo ne mijenja činjenica kako ovaj kamion nije označen kao MAN već dolazi pod lokalnom markom ÖAF. 

Bavarski proizvođač je još prije Drugog svjetskog rata prvi put postao većinski vlasnik bečke tvornice koja je od 1907. uglavnom bila vezana uz proizvodnju Fiatovih automobila, kamiona, autobusa i motora različite namjene. 

MAN je obnovio vlasništvo nad ÖAF-om i u poslijeratnim vremenima dok su lokalnim kupcima kamioni s logom austrijske marke bili dostupni do 2008.

ÖAF 48.792 se posebno istaknuo kod prijevoza najsloženijih elemenata velikih električnih postrojenja poput nuklearne elektrane u Krškom ili vjetroturbina

 Aktivnosti MAN-a u Austriji su značajno smanjene nakon prodaje tvornice u Steyru, ali se bečka podružnica još uvijek nalazi u njegovom sastavu.

Raritetni V12

U današnjim kamionima dominiraju motori sa šest cilindara dok još jedino Scania proizvodi V8. 

Prije masovnog uvođenja turbo punjača su također nerijetko korišteni V10 motori među kojima je svakako najpoznatiji Mercedesov OM 403 koji se u neke modele ugrađivao do 1988. 

V12 motor D 2842 koji iz 22 litre radnog obujma isporučuje 790 KS i 4.000 Nm je preuzet iz MAN-ovog brodskog programa

Motori V12 su u kamionima ostali izuzetno rijetki, a poznatiji primjeri se vežu uz Magirus-Deutz. Od 1954. se zrakom hlađeni V12 s 250 KS počeo ugrađivati u model Uranus dok se kasnija izvedba s 340 KS proizvodila u razdoblju 1971.-1976. 

Među zapadnim proizvođačima je V12 motore u ranijem razdoblju koristio također njemački Faun dok ostali primjeri dolaze iz zemalja bivšeg Istočnog bloka. 

Među njima je Tatra 813 čiji je zrakom hlađeni V12 dostizao 270 KS dok je sovjetski MAZ koristio derivate tenkovskih motora koji su iz gotovo 39 litara izvlačili do 526 KS.

U novije vrijeme je motore V10 i V12 planirao austrijski Steyr, ali oni nikada nisu ušli u serijsku proizvodnju.